Šta je međunarodna vozačka dozvola?

Međunarodna vozačka dozvola (IDP) je službeni dokument koji prevodi vozačku dozvolu iz matične zemlje na više jezika, omogućavajući im da voze u stranim zemljama koje je priznaju. Ponekad se naziva i „međunarodna vozačka dozvola“, IDP nije samostalna dozvola – mora se nositi uz važeću domaću vozačku dozvolu da bi bila važeća. IDP se štampa kao mala knjižica veličine A6 (nešto veća od pasoša) sa standardizovanim formatom, obično sivim koricama i više stranica prevoda na glavnim jezicima (engleski, francuski, španski, ruski, itd.)​. Budući da sadrži službeni višejezični prijevod informacija o vozaču i klasifikacije dozvola, IDP pomaže lokalnim vlastima da protumače stranu dozvolu i provjeri da li je vlasnik kvalifikovan za vožnju. Ovaj dokument je regulisan konvencijama Ujedinjenih nacija o drumskom saobraćaju i zakonski je uslov ili se preporučuje u mnogim zemljama za posetioce koji voze u inostranstvo. U odeljcima u nastavku dat je pregled najnovijih međunarodnih propisa koji regulišu IRL, zemlje koje ih priznaju i proces za njihovo dobijanje, sa ažuriranim informacijama i zvaničnim uputstvima.

Pravni okvir i propisi

Međunarodne vozačke dozvole su regulisane međunarodnim ugovorima koji postavljaju jedinstvene standarde za vozačke isprave. Postoje tri istorijske konvencije koje su uspostavile IRL: Pariska konvencija iz 1926., Ženevska konvencija o drumskom saobraćaju iz 1949. i Bečka konvencija o drumskom saobraćaju iz 1968. godine. Danas su konvencije iz 1949. i 1968. primarni pravni okviri, dok je Bečka konvencija iz 1968. najnovija i sveobuhvatnija. Zemlje koje su potpisnice ovih konvencija saglasne su da priznaju interno raseljene osobe koje su izdale druge države ugovornice, u skladu sa pravilima konvencija.

Prema Ženevskoj konvenciji iz 1949., IRL važi godinu dana od datuma izdavanja. Dozvola je papirna knjižica koja odražava sadržaj nacionalne dozvole vlasnika (uključujući ime, fotografiju i kategorije vozila) preveden na standardizirane kategorije i više jezika. Model IRL iz Konvencije iz 1949. moraju poštovati sve 102 zemlje koje su članice te konvencije (od 2025. godine). Dokument se ne može koristiti za vožnju u zemlji u kojoj je izdat – namijenjen je samo za međunarodna putovanja. U stvari, konvencija precizira da interno raseljeno lice nije važeće u svojoj zemlji izdavanja i samo zemlja u kojoj vozač ima dozvolu može izdati IDP tog pojedinca.

Bečka konvencija iz 1968. uvela je ažurirane propise za IRL. Modernizovao je format IDP-a (sa izmenama 2011. godine da standardizuje kategorije i izgled licence) i produžio mogući period važenja. Prema Konvenciji iz 1968., interno raseljeno lice mora imati rok važenja ne više od tri godine od datuma izdavanja (ili do isteka domaće dozvole, ako je prije). Međutim, bez obzira na duži rok važenja, kada se koristi u inostranstvu, uglavnom važi samo do godinu dana u stranoj zemlji. Nakon godinu dana neprekidnog boravka, većina zemalja zahtijeva od vozača da dobije lokalnu dozvolu. Od najnovijeg ažuriranja, 83 zemlje su ratificirale Konvenciju iz 1968., a za te zemlje pravila iz 1968. zamjenjuju starija pravila iz 1949. godine. Ako je država članica obje konvencije, odredbe novije konvencije imaju prednost. Značajno je da neke zemlje – na primjer, Sjedinjene Države, Kina i druge – nisu ratificirale Konvenciju iz 1968. Te zemlje obično priznaju interno raseljena lica prema Konvenciji iz 1949. umjesto toga, ili kroz zasebne recipročne aranžmane.

Requirements for Valid Use: In all cases, the IDP is only valid when presented together with the original driving license from the driver’s home country​. The IDP is essentially a translation and certification of the home license, so the two documents go hand-in-hand. If a driver cannot produce their actual domestic license, the IDP alone is not sufficient to legally drive. Additionally, an IDP does not confer any driving privileges beyond what the home license allows – it carries the same vehicle category endorsements as the home license​. Drivers must still meet any minimum age or other requirements of the country they are visiting. (Under international rules, countries may refuse to recognize foreign licenses – even with an IDP – if the driver is under 18 years old, or under 21 for certain heavy vehicle categories​. In practice, most issuing agencies will only issue an IDP to drivers aged 18 or above for this reason.) It’s also important to note that an IDP cannot be used to drive in the license holder’s own country – for example, a British driver’s UK-issued IDP is not valid for driving within the UK​.

Najnovija ažuriranja: Bečka konvencija iz 1968. (sa amandmanima iz 2011.) predstavlja najsavremeniji međunarodni pravni standard za interno raseljena lica. Ovo je uvelo sada standardizovani format knjižice i duži period važenja koji je gore naveden. Mnoge zemlje su ažurirale svoje nacionalne zakone kako bi ih uskladile sa odredbama Konvencije iz 1968. godine. Na primjer, otkako je amandman ove konvencije stupio na snagu u martu 2011. godine, sve države ugovornice izdaju interno raseljena lica u novom formatu definisanom u Aneksu 7 konvencije. U praktičnom smislu, ovo znači da će IRL koje dobijete danas vjerovatno važiti do tri godine (ako vaša lokalna dozvola ostane važeća) i sadržavat će standardizirane informacije koje priznaju sve zemlje potpisnice konvencije. Uvijek provjerite specifična pravila zemlje koju planirate posjetiti, jer neke zemlje imaju dodatne zahtjeve ili varijacije (na primjer, neke mogu zahtijevati interno raseljeno lice tek nakon određenog perioda vožnje na osnovu dozvole za posjetioce, ili mogu imati vlastitu nacionalnu dozvolu za dugotrajni boravak).

Globalno priznanje i zemlje učesnice

Globalno priznanje međunarodnih vozačkih dozvola: Zemlje obojene plavom bojom priznaju interno raseljene osobe prema Konvencijama UN-a o drumskom saobraćaju iz 1949. i/ili 1968. (siva označava zemlje ili regione koji to ne čine). Međunarodne vozačke dozvole su široko priznate širom svijeta. U stvari, velika većina zemalja prihvata interno raseljeno lice kao ispravan dokument za strane posetioce koji mogu legalno da voze, pored posedovanja domaće dozvole. Interno raseljena lica su proizvod sporazuma Ujedinjenih nacija, i svaka zemlja koja je potpisnica konvencije iz 1949. ili 1968. će počastiti propisno izdatog IRL iz druge zemlje članice. Od 2025. godine, preko 100 zemalja je potpisnica Ženevske konvencije iz 1949., a preko 80 zemalja potpisnica je Bečke konvencije o drumskom saobraćaju iz 1968. godine. Ovo uključuje većinu Evrope, Amerike, Azije i Afrike – pokrivajući gotovo sve popularne destinacije za putovanja. Ukupno, interno raseljeno lice je priznato kao validan oblik identifikacije za vožnju u preko 140 zemalja širom sveta. Automobilska udruženja često navode još veći broj – na primjer, Američka automobilska asocijacija napominje da je IDP koristan u 150 zemalja širom svijeta kao službeno priznati identifikacioni dokument za vozače. U mnogim od ovih zemalja, vožnja bez interno raseljenih lica (ako je vaša dozvola strana) može predstavljati prekršaj koji bi rezultirao novčanim kaznama ili poteškoćama sa vlastima, posebno ako lokalna policija ne može pročitati jezik na vašoj matičnoj dozvoli.

Važno je shvatiti da neke zemlje zahtijevaju IRL po zakonu za strane vozače, dok druge to visoko preporučuju kao najbolju praksu. “Obavezno” znači da ako vozite bez IDP-a (i lokalne dozvole) u tim zemljama, tehnički vozite ilegalno. “Preporučeno” znači da, iako možda nije striktno obavezno po zakonu, njegovo postojanje će uvelike olakšati interakciju sa agencijama za iznajmljivanje i saobraćajnim službenicima. Na primjer, Japan, Indija, Brazil, Australija i Turska su među zemljama koje izričito zahtijevaju IDP za većinu posjetitelja koji voze sa stranom dozvolom. Zemlje poput Meksika i Kanade službeno priznaju IDP (a neki izvori preporučuju da ga nosite), iako u praksi kratkoročnim posjetiocima iz određenih zemalja (npr. SAD) može biti dozvoljeno da voze samo sa svojom kućnom dozvolom na ograničeno vrijeme. Budući da se propisi mogu razlikovati, pametno je provjeriti specifične zahtjeve svake zemlje na vašem itineraru. Vladine stranice za putovanja ili ambasada te zemlje mogu dati smjernice o tome da li je IRL potreban.

Postoje i slučajevi u kojima interno raseljeno lice nije potrebno zbog multinacionalnih sporazuma. Naime, u okviru Evropske unije i Evropskog ekonomskog prostora (EEA), važeća vozačka dozvola iz jedne države članice može se koristiti u drugoj državi članici bez IDP. Na primjer, francuski državljanin može voziti u Njemačkoj ili Italiji samo sa svojom francuskom dozvolom, zahvaljujući zakonu EU koji priznaje obostrane privilegije u vožnji. Slično, neki drugi regionalni sporazumi (na primjer, među državama članicama Vijeća za saradnju u Zaljevu ili unutar ASEAN-a u jugoistočnoj Aziji) dozvoljavaju posjetiocima iz susjednih zemalja da voze bez interno raseljenih osoba. Osim toga, neke zemlje imaju bilateralne sporazume koji poštuju dozvole jedne druge. Uvijek provjerite postoji li takav aranžman za vaše odredište; inače, dobijanje IRL je najsigurniji put.

Konačno, nekoliko zemalja nisu potpisnice konvencija iz 1949. ili 1968. i možda uopće ne priznaju IRL. Najveći primjer je kontinentalna Kina, koja ne priznaje međunarodne vozačke dozvole i općenito ne dozvoljava korištenje stranih dozvola; posjetioci u Kini moraju dobiti lokalnu privremenu vozačku dozvolu ili dozvolu. Vijetnam je još jedna zemlja u kojoj interno raseljeno lice možda neće biti valjano osim ako nije zamijenjeno za lokalnu dozvolu (iako su se pravila razvijala). Etiopija i Somalija su primjeri zemalja koje su bile pod starijim pravilima Konvencije iz 1926.; Somalija, posebno, zahtijeva IDP iz Konvencije iz 1926. (poseban slučaj, jer većina zemalja više ne koristi taj stariji format). Ovi izuzeci su relativno mali, ali oni naglašavaju važnost provjere pravila vožnje specifičnih za određenu zemlju. Ako planirate da vozite u zemlji koja je zasivljena na mapi (ne učestvuje), kontaktirajte ambasadu te zemlje ili konsultujte službene savetnike za putovanja za uputstva – možda ćete morati da dobijete lokalnu dozvolu ili ispunite druge uslove da biste tamo vozili legalno.

Bečku konvenciju usvojile su 84 države:

Treba napomenuti da u ovim zemljama ne biste trebali imati problema s vožnjom automobila, za razliku od zemalja koje nisu na listi. U praksi, većina kancelarija kompanija za iznajmljivanje automobila zahtevaju međunarodnu vozačku dozvolu, čak i ako vozač pokaže odštampanu kopiju Bečke konvencije menadžeru za iznajmljivanje.

Postoji lista zemalja u kojima je interno raseljeno lice obavezno (države u kojima je usvojena Ženevska konvencija):

To znači da je uz nacionalnu vozačku dozvolu potrebna i međunarodna vozačka isprava. U svojoj suštini, to je prevod nacionalne vozačke dozvole na glavne svetske jezike:

• engleski;
• ruski;
• španjolski;
• francuski.

Međutim, lista jezika bi mogla biti duža, što je bolje.

IDL nije samostalan dokument

Vozači treba da vode računa da se IDL priznaje kao važeći samo ako postoji i nacionalna vozačka dozvola. U međunarodnoj licenci naveden je broj domaće. Kada putujete u inostranstvo, morate imati obe dozvole.

Nova Međunarodna vozačka dozvola (od 2011. godine) je knjiga formata A6, koja se popunjava ručno ili pomoću uređaja za štampanje. Evidencija dokumenata se upisuje samo latiničnim slovima i arapskim brojevima. Na prednjoj strani dokumenta navodi se datum izdavanja i rok važenja dozvole, naziv organa koji je izdao dokument i država u kojoj je dokument izdat. Pored toga, na naslovnoj strani se ispisuje ili štampa serija i brojevi nacionalne vozačke dozvole. Ako vozač ima ograničenja, ona se stavljaju na drugi list. Na trećem listu se navode podaci o vozaču: ime i prezime, datum rođenja, mjesto rođenja i mjesto stanovanja ili registracije.

Sve kategorije potrebne za vožnju moraju biti označene ovalnim pečatom; ostale kategorije su precrtane.

Šta ako nemate IDL?

Neposedovanje IDL-a za vozača ima posledice:

1. Ukoliko ne postoji vozačka dozvola međunarodnog standarda, vozaču se može uskratiti pravo prelaska granice.

2. Prilikom iznajmljivanja automobila u inostranstvu, osoblje može odbiti da vas usluži.

3. Ako se vozite u inostranstvu u Evropi bez IDL-a, a vlasti u zemlji dobiju potvrđenu informaciju o tome, možete biti kažnjeni do 400 eura. Ukoliko dođe do značajnog kršenja pravila, vjerovatno je da bi vozač mogao otići u zatvor.

4. U slučaju nezgode, osiguravajuća društva mogu odbiti da priznaju vozača kao osiguranika ako nemaju IDL.

U svakom slučaju, prvo treba pažljivo proučiti lokalna prometna pravila. U mnogim slučajevima, strani vozači su kažnjeni u inostranstvu samo zato što nisu poznavali lokalne uslove i pravila vožnje zemlje u kojoj su vozili.

Rezime

Automobilski turizam se ubrzano razvija. Međunarodne vozačke dozvole su danas tražene u mnogim zemljama svijeta. Prilikom putovanja u inostranstvo potrebno je imati dokument koji je relevantan za nacionalnu vozačku dozvolu i razumljiv u uslovima konkretne zemlje.

Osim toga, posjedovanje IDL-a olakšava iznajmljivanje automobila, jer će osiguranje postati pristupačnije.