Brze činjenice o Haitiju:
- Stanovništvo: Približno 11,6 milijuna ljudi.
- Glavni grad: Port-au-Prince.
- Službeni jezici: Haićanski kreolski, francuski.
- Valuta: Haićanski gourde (HTG).
- Vlada: Unitarna polupredsjednička republika.
- Glavna religija: Kršćanstvo (pretežno rimokatoličanstvo).
- Geografija: Haiti zauzima zapadnu trećinu otoka Hispaniole na Karibima. Karakteriziraju ga planinski lanci, plodne doline i obalne ravnice.
Činjenica 1: Haiti se karakterizira planinskim terenom
Geografiju Haitija dominiraju nekoliko planinskih lanaca koji se protežu preko većeg dijela zemlje i doprinose njezinom raznolikom krajoliku. Najistaknutiji planinski lanac je Massif de la Hotte u jugozapadnom dijelu zemlje, koji uključuje Pic la Selle, najviši vrh Haitija, koji dostiže visinu od 2.680 metara (8.793 stope) iznad razine mora.
Osim Massif de la Hotte, Haiti je također dom Massif du Nord u sjevernom dijelu zemlje, Massif de la Selle u središnjoj regiji, te drugih manjih planinskih lanaca i brežuljaka raštrkanih po cijeloj zemlji. Ova planinska područja karakteriziraju strmi obronci, duboke doline i neravni teren, što ih čini izazovnima za prelaženje i obrađivanje.
Planinski teren Haitija ima značajne implikacije za razvoj zemlje, uključujući poljoprivredu, transport i urbanizaciju. Dok planine pružaju važne prirodne resurse, poput vode, minerala i biološke raznolikosti, one također predstavljaju izazove u smislu pristupa zemlji, razvoja infrastrukture i očuvanja okoliša.

Činjenica 2: Haiti je bivša francuska kolonija i prva zemlja koja je ukinula ropstvo
Haićanska povijest kao francuske kolonije seže u 17. stoljeće kada su francuski kolonisti osnovali plantaže i uvozili porobljene Afrikance da rade na plantažama šećera, kave i indiga. Uvjeti za porobljene ljude bili su brutalni, što je dovelo do brojnih ustanaka i pobuna.
Haićanska revolucija (1791.-1804.) bila je ključni trenutak u svjetskoj povijesti, jer je dovela do svrgavanja francuske kolonijalne vlasti i uspostave Haitija kao neovisne republike. Porobljeni Afrikanci, predvođeni vođama poput Toussaint Louverturea, Jean-Jacques Dessalinesa i Henri Christophea, borili su se protiv francuskih snaga i na kraju proglasili neovisnost 1. siječnja 1804.
Haićanska neovisnost označila je ne samo kraj francuskog kolonijalizma na otoku već i ukidanje ropstva, čineći Haiti prvom zemljom na svijetu koja je službeno ukinula ropstvo i uspostavila nacionalnu državu predvođenu bivšim robovima. Ovo povijesno postignuće imalo je duboke implikacije za borbu protiv ropstva i kolonijalizma diljem svijeta, inspirirajući pokrete za slobodu i jednakost kroz Amerike i šire.
Činjenica 3: Muzej na Haitiju ima sidro s Kolumbovog broda
MUPANAH, također poznat kao Muzej haićanskog nacionalnog panteona, muzej je posvećen haićanskoj povijesti, kulturi i baštini. Smješten je u bivšoj predsjedničkoj palači i prikazuje raznoliku kolekciju artefakata, dokumenata, umjetničkih djela i povijesnih objekata povezanih s haićanskom prošlošću.
Jedan od značajnih artefakata izloženih u MUPANAH-u je sidro za koje se kaže da je pripadalo jednom od brodova Christophera Columbusa. Columbus je svoje prvo putovanje u Amerike napravio 1492. godine, a Haiti (tada poznat kao Hispaniola) bio je jedan od otoka s kojima se susreo tijekom svoje ekspedicije.
Sidro je opipljiv podsjetnik na haićansku kolonijalnu povijest i njezinu povezanost s širom pričom o europskim istraživanjima i kolonizaciji u Amerikama. Služi kao simbol susreta između autohtonih naroda i europskih istraživača, kao i naknadnih valova kolonizacije i iskorištavanja koji su uslijedili.

Činjenica 4: Haiti je doživio opsežnu deforestaciju
Deforestacija je desetljećima značajan ekološki problem na Haitiju, pokretana čimbenicima poput rasta stanovništva, širenja poljoprivrede, sječe šuma, proizvodnje drvenog ugljena i neodržive prakse korištenja zemljišta. Posljedice deforestacije bile su teške, dovodeći do erozije tla, gubitka biološke raznolikosti, degradacije vodnih područja, smanjene poljoprivredne produktivnosti i povećane ranjivosti na prirodne katastrofe poput poplava, klizišta i suša.
Prema procjenama, Haiti je izgubio približno 98% svog izvornog šumskog pokrivača, ostavivši samo male ostatke šuma raštrkane po zemlji. Najteže pošumljena područja nalaze se u zapadnim i južnim regijama, gdje je gustoća stanovništva najveća i poljoprivredne aktivnosti najintenzivnije.
Činjenica 5: Haiti je dom najdublje špilje na Karibima
Špilja, poznata kao “Grotte Marie Jeanne”, nalazi se u jugozapadnom dijelu Haitija, blizu grada Port-à-Piment u departmanu Sud. Grotte Marie Jeanne poznata je među speleolozima po svojoj impresivnoj dubini, koja je izmjerena na preko 478 metara (1.568 stopa) dubine.
Istraživanje Grotte Marie Jeanne počelo je 1990-ih godina, a naknadne ekspedicije otkrile su njezinu složenu mrežu prolaza, komora i podzemnih formacija. Dubina špilje, zajedno s njezinima geološkim značajkama i jedinstvenim ekosustavom, čini je značajnim mjestom za znanstvena istraživanja i eksploraciju.

Činjenica 6: Potres 2010. godine na Haitiju bio je jedna od najrazornijih prirodnih katastrofa u novijoj povijesti
12. siječnja 2010. godine, snažan potres magnitude 7,0 pogodio je blizu glavnog grada Port-au-Prince-a na Haitiju. Epicentar potresa bio je smješten samo 25 kilometara (16 milja) jugozapadno od Port-au-Prince-a, što je rezultiralo jakim potresima i opsežnom štetom kroz gusto naseljeno urbano područje i okolne regije.
Potres je uzrokovao široko razaranje zgrada, infrastrukture i domova, ostavljajući milijune ljudi beskućnima i raseljujući procijenjenih 1,5 milijuna pojedinaca. Broj smrtnih slučajeva od potresa bio je katastrofalan, s procjenama u rasponu od 100.000 do 230.000 poginulih ljudi, a mnogi više ozlijeđenih.
Utjecaj potresa na Haiti bio je pogoršan čimbenicima poput neadekvatne gradnje zgrada, lošeg urbanističkog planiranja, slabe infrastrukture i ograničenog kapaciteta hitnog odgovora. Već krhko gospodarstvo zemlje i društvena infrastruktura bili su teško opterećeni katastrofom, što je dovelo do dugoročnih humanitarnih i rekonstrukcijskih izazova.
Činjenica 7: Haiti ima prekrasne plaže i dugu obalu
Haićanska obala proteže se približno 1.771 kilometar (1.100 milja) duž Karipskog mora, nudeći raznolik raspon obalnih krajolika, uključujući pješčane plaže, kamenjare obale i slikovite uvale. Zemlja je poznata po svojim prekrasnim plažama, koje karakteriziraju kristalno čiste tirkizne vode, obale obrubljene palmama i slikoviti pogledi.
Neke od najpoznatijih haićanskih plaža uključuju:
- Plaža Labadee: Smještena na sjevernoj obali Haitija, Labadee je privatno odredište za odmor poznato po svojim netaknutim plažama, vodenim sportovima i rekreacijskim aktivnostima. Plaža je okružena bujnim tropskim raslinjem i nudi prekrasan pogled na Karipsko more.
- Plaža Jacmel: Smještena u obalnom gradu Jacmel na južnoj obali Haitija, plaža Jacmel poznata je po svojoj živahnoj umjetničkoj sceni, šarenoj arhitekturi i opuštenoj atmosferi. Plaža ima zlatni pijesak, mirne vode i slikovitu šetnicu uz obalu.
- Île-à-Vache: Smješten kod jugozapadne obale Haitija, Île-à-Vache je miran otočni raj s netaknutim plažama, skrivenim uvalama i bujnim tropskim krajolicima. Otok je popularna destinacija za plivanje, ronjenje s maskom i opuštanje.
- Plaža Port-Salut: Smještena duž južne obale Haitija, plaža Port-Salut poznata je po svojim dugim prostorima pudrastog bijelog pijeska, nježnim valovima i prekrasnim zalascima sunca. Plaža je okružena kokosovim palmama i nudi mirno okruženje za plivanje i sunčanje.

Činjenica 8: Voodoo vjerovanja su snažna na Haitiju
Voodoo vjerovanja duboko su ukorijenjena u haićanskoj kulturi. Nastala iz Zapadne Afrike i pomiješana s autohtonim Taino i katoličkim elementima, Voodoo je službena religija na Haitiju. Uključuje rituale, ceremonije i duhovne prakse koje provode svećenici i svećenice kako bi poštovali duhove, tražili vodstvo i riješili različite životne aspekte. Unatoč zabludama, Voodoo nije o crnoj magiji već o duhovnoj povezanosti i zajednici. Bio je izvor snage i otpornosti u haićanskoj povijesti i nastavlja utjecati na haićanski identitet, umjetnost i kulturu.
Činjenica 9: Na Haitiju su glavni prijevozni sredstva stari autobusi
Na Haitiju se koriste različiti oblici prijevoza za navigaciju kroz raznolik teren zemlje i urbana područja. Stari autobusi, često nazivani “tap-tap” su šareno oslikani i ukrašeni javni autobusi koji služe kao primarni način prijevoza za mnoge Haićane, osobito u urbanim područjima i između gradova. Ovi autobusi obično su u privatnom vlasništvu i upravljanju te su poznati po svojim živahnim bojama i personaliziranim dizajnovima.
Osim starih autobusa, drugi uobičajeni načini prijevoza na Haitiju uključuju:
- Moto taksiji: Moto taksiji, poznati kao “moto-taksiji”, široko se koriste za putovanja na kratke udaljenosti unutar gradova. Pružaju prikladan i pristupačan način navigacije zagušenim urbanim ulicama i brzog dolaska do odredišta.
- Minibusevi: Minibusevi, također poznati kao “car rapides”, veći su od tap-tapova i rade na fiksnim rutama između glavnih gradova. Često su pretrpani i pružaju ekonomičnu opciju za putovanja na velike udaljenosti.
- Taksiji: Taksiji su dostupni u urbanim područjima i mogu se zaustaviti na ulici ili organizirati putem telefonskih poziva ili mobilnih aplikacija. Nude udobniji i prikladniji način prijevoza za one spremne platiti veće cijene.
- Pješačenje: U ruralnim područjima i manjim gradovima gdje motorizirani prijevoz može biti ograničen, pješačenje je uobičajen način kretanja. Mnogi Haićani oslanjaju se na pješačenje kao primarni način prijevoza za kratke udaljenosti.
Napomena: Ako planirate posjetiti ovu zemlju, provjerite trebate li Međunarodnu vozačku dozvolu na Haitiju za iznajmljivanje ili vožnju.

Činjenica 10: Haićanska kuhinja poznata je po svojim hrabrim i ukusnim jelima
Haićanska kuhinja je spoj afričkih, Taino autohtonih, francuskih i karipskih utjecaja, što rezultira raznolikoj i živahnoj kulinarskoj tradiciji. Začini igraju središnju ulogu u haićanskom kuhanju, a mnoga jela karakteriziraju njihovi začinjeni okusni profili.
Neki od uobičajenih začina i sastojaka koji se koriste u haićanskoj kuhinji za dodavanje ljutine i okusa uključuju:
- Scotch bonnet papričice: Ove male, vatrene papričice glavna su namirnica u haićanskom kuhanju i koriste se za dodavanje ljutine jelima poput griot (pržene svinjetine), pikliz (začinjeno kiselo povrće) i sauce ti-malice (ljuti umak od rajčice).
- Epis: Ova aromatična mješavina začina napravljena je od kombinacije češnjaka, luka, paprika, bilja (poput peršina i timijana) i začina (poput klinčića i muškatnog oraščića). Koristi se kao osnova za mnoga haićanska jela, dodajući dubinu okusa i ljutinu.
- Pikliz: Pikliz je popularan haićanski začin napravljen od nasjeckane zelja, mrkve, luka i scotch bonnet paprika, marinirane u octu i začinima. Često se služi kao ljuti prilog prženim jelima, riži i grahu.
- Ti-malice umak: Ti-malice umak je ljuti umak od rajčice napravljen od rajčice, luka, češnjaka, scotch bonnet paprika i octa. Obično se služi s jelima na žaru, morskim plodovima i jelima s rižom za dodavanje ljutine i okusa.
- Ljuti marinadi: Haićanski marinadi često sadrže mješavinu agrumnih sokova, češnjaka, luka, bilja i začina, uključujući paprike, za omekšavanje i dodavanje okusa mesima poput piletine, svinjetine i ribe prije pečenja ili prženja.

Published April 14, 2024 • 12m to read