Brze činjenice o Eritreji:
- Stanovništvo: Približno 6 miliona ljudi.
- Glavni grad: Asmara.
- Zvanični jezici: Tigrinja, arapski i engleski.
- Ostali jezici: Govori se nekoliko autohtnih jezika, uključujući tigre, bilen i kunama.
- Valuta: Eritrejska nakfa (ERN).
- Vlada: Unitarna jednopartijska predsjednička republika.
- Glavna religija: Hrišćanstvo (prvenstveno eritrejsko pravoslavno hrišćanstvo), sa značajnim muslimanskim i malim manjinskim grupama drugih religija.
- Geografija: Smještena u Afričkom rogu, graniči sa Sudanom na zapadu, Etiopijom na jugu, Džibutijem na jugoistoku i Crvenim morem na istoku.
Činjenica 1: Eritreja je raj za arheologe
Jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Eritreji je Qohaito, drevni grad koji datira iz pred-hrišćanske ere. Lokalitet sadrži impresivne ruševine uključujući grobnice uklesane u stijeni, natpise i drevne zgrade, pružajući vrijedne uvide u ranu istoriju regiona i trgovinske veze.
Region Nabta Playa, iako se prvenstveno povezuje sa Egiptom, proteže se u Eritreju i poznat je po svojoj prahistorijskoj stijenskoj umjetnosti i arheološkim nalazima. Ova oblast pruža uvid u rana ljudska naselja i njihove interakcije sa okolnom sredinom.
Pored njih, eritrejski drevni lučki grad Adulis je bio glavni trgovinski centar u antici, povezujući Crveno more sa unutrašnjošću Afrike. Ruševine Adulisa, uključujući ostatke rimske i aksumitske arhitekture, ističu njegov istorijski značaj kao ključnog trgovinskog centra.
Region Keren, poznat po svojoj dobro očuvanoj arhitekturi iz osmanskog perioda, i oblast Asmara, sa svojim italijanskim kolonijalnim zgradama, dodatno doprinose arheološkom i istorijskom bogatstvu zemlje.

Činjenica 2: Ime Eritreja je izvedeno od Crvenog mora
Termin “Eritreja” potiče od grčke riječi “Erythraia”, što znači “crvena” i koristi se za označavanje Crvenog mora.
Ime je usvojeno tokom italijanskog kolonijalnog perioda krajem 19. vijeka. Italija je uspostavila Eritreju kao koloniju 1890. godine i izabrala je ime “Eritreja” da istakne primorski položaj zemlje duž Crvenog mora. Ime je izvedeno od grčkog termina za Crveno more, “Erythra Thalassa”, što se prevodi kao “Crveno more”.
Činjenica 3: Eritreja je bila dio Kraljevine Aksum
Kraljevina Aksum, također poznata kao Aksumitsko Carstvo, cvjetala je otprilike od 4. do 7. vijeka nove ere, a njen uticaj se proširio na dijelove današnje Etiopije, Eritreje, Sudana i Jemena.
Aksumitsko Carstvo je bilo poznato po svojim impresivnim arhitektonskim dostignućima, uključujući monumentalne stele (visoke, uklesane kamene) i izgradnju velikih crkava. Grad Aksum (u današnjoj sjevernoj Etiopiji) je bio glavni grad carstva i glavni centar trgovine i kulture. Eritreja je, sa svojim strateškim položajem duž Crvenog mora, igrala ključnu ulogu u trgovinskoj mreži carstva.
Region Eritreje, posebno oko grada Adulis, je bio vitalna luka koja je olakšavala trgovinu između Aksumitskog Carstva i drugih djelova svijeta, uključujući Rimsko Carstvo, Indiju i Arabiju. Ova trgovina je doprinijela bogatstvu carstva i kulturnim razmjenama.

Provjerite da li vam je potrebna Međunarodna vozačka dozvola da iznajmite i vozite automobil u Eritreji ako planirate da putujete po zemlji samostalno.
Činjenica 4: Nakon kolonijalnog perioda, Etiopija je okupirala Eritreju
Krajem 19. vijeka, Eritreja je bila italijanska kolonija do Drugog svjetskog rata, kada su je zauzele britanske snage. Nakon rata, sudbina Eritreje je bila predmet međunarodne debate. 1951. godine, Ujedinjene nacije su predložile federaciju Eritreje sa Etiopijom, što je prihvaćeno i provedeno 1952. godine. Međutim, 1962. godine, Etiopija je anektirala Eritreju, raspustivši federaciju i učinivši Eritreju provincijom Etiopije. Ova aneksija je provedena bez obzira na želje eritrejskog naroda, što je dovelo do širokog nezadovoljstva.
Aneksija je pokrenula dugotrajnu oružanu borbu za nezavisnost, koja je trajala preko tri decenije. Eritrejski oslobodilački front (ELF) i kasnije Eritrejski narodni oslobodilački front (EPLF) predvodili su otpor etiopskoj vladavini. Borba je bila obilježena intenzivnim sukobima, uključujući gerilski rat i političke manevre. Na sukob su također utjecale šire regionalne dinamike i geopolitika Hladnog rata.
Eritrejska borba za nezavisnost privukla je značajnu međunarodnu pažnju i podršku. Nakon godina sukoba i pregovora, situacija je dostigla prekretnicu 1991. godine, kada je EPLF, u savezu sa drugim etiopskim opozicionim grupama, uspjela da svrne marksistički Derg režim u Etiopiji. 1993. godine, održan je referendum pod nadzorom UN-a u Eritreji, gdje je ogromna većina Eritrejaca glasala za nezavisnost.
Činjenica 5: Glavni grad Eritreje je dobro očuvani primjer kolonijalne arhitekture
Glavni grad Eritreje, Asmara, poznat je po svojoj dobro očuvanoj kolonijalnoj arhitekturi, koja pruža jedinstveni uvid u prošlost grada. Arhitektonsko nasleđe grada se uglavnom pripisuje italijanskom kolonijalnom periodu, koji je počeo krajem 19. vijeka i trajao do britanske kontrole nakon Drugog svjetskog rata.
Arhitektonski pejzaž Asmare karakteriše spoj modernističkih i tradicionalnih stilova, odražavajući uticaj italijanskog dizajna. Grad se ponosi brojnim primjerima ovog arhitektonskog nasleđa, uključujući:
- Art Deco zgrade: Asmara sadrži nekoliko upečatljivih Art Deco zgrada, svjedočanstvo italijanskog uticaja na dizajn grada. Značajni primjeri uključuju Cinema Impero, elegantan bioskop sa klasičnim Art Deco detaljima, i Meda Restaurant, koji prikazuje strune, geometrijske forme tipične za taj stil.
- Modernističke strukture: Grad također uključuje modernističke zgrade, poput Stadiona i različitih poslovnih zgrada, koje ilustruju šire trendove u arhitekturi 20. vijeka pod uticajem evropskih stilova.
- Neoklasična i revivalistička arhitektura: Pejzaž Asmare ukrašavaju neoklasične strukture, uključujući Katedralu Asmara, koja pokazuje veličanstvenost i klasične proporcije.
U priznanju svog arhitektonskog značaja, Asmara je označena kao UNESCO-vo svjetsko nasleđe 2017. godine. Označavanje priznaje izuzetno očuvanje modernističke arhitekture i arhitekture iz kolonijalnog doba početkom 20. vijeka u gradu, što pruža rijedak i sveobuhvatan pogled na principes dizajna i urbanog planiranja tog doba.

Činjenica 6: Eritreja nije slobodna zemlja
Eritreja je poznata po svojoj restriktivnoj političkoj sredini i nedostatku demokratskih sloboda. Zemlja nije održala nacionalne izbore od svoje nezavisnosti 1993. godine, a vladajući Narodni front za demokratiju i pravdu (PFDJ) održava čvrstu kontrolu. Predsjednik Isaias Afwerki je na vlasti od 1993. godine, bez dozvoljene političke opozicije.
Sloboda medija je ozbiljno ograničena; svi medijski izlazi su pod kontrolom vlade, a nezavisan novinarstvo ne postoji. Kritičari vlade suočavaju se sa uznemiravanjem i zatvaranjem. Zemlja također ima zloglasnu evidenciju ljudskih prava, sa izvještajima o proizvoljnom zatvaranju i prisilnom radu.
Činjenica 7: Eritreja ima bogat podvodni svijet
Eritreja se ponosi bogatim i raznolikim podvodnim svijetom, posebno oko Crvenog mora, koje je poznato po svojoj živopisnoj morskoj ekosistemi. Koralni grebeni Crvenog mora uz obalu Eritreje su neki od najnestisnutijih i najneporemećenijih na svijetu.
Ključni aspekti uključuju:
- Koralni grebeni: Eritrejski koralni grebeni vrve od morskog života. Ovi grebeni pružaju ključna staništa za širok spektar vrsta, uključujući šarene ribe, morske kornjače i raznolike bezgeračnjake.
- Morska bioraznolikost: Podvodni ekosistemi podržavaju širok spektar vrsta, od malih grebenih riba do većih pelagičnih vrsta. Bioraznolikost uključuje jedinstvene vrste koralja i riba koje se obično ne nalaze drugdje.
- Mogućnosti za ronjenje: Bistre vode Crvenog mora i obilje morskog života čine Eritreju popularnom destinacijom za ljubitelje ronjenja. Lokacije poput arhipelaga Dahlak su posebno poznate po svojoj podvodnoj ljepoti i odličnim uvjetima za ronjenje.

Činjenica 8: Eritreja je najvrelija zemlja na svijetu po prosječnoj godišnjoj temperaturi
Eritreja, posebno njen region Danakil depresije, poznata je po tome što ima neke od najvrelijih temperatura na Zemlji. Danakil depresija, koja se proteže u Etiopiju i Džibuti, jedno je od najnižih i najvrelijih mjesta na planeti.
- Prosječna godišnja temperatura: Danakil depresija je zabilježila prosječne godišnje temperature koje se stalno rangiraju među najvišima globalno. Region doživljava ekstremnu vrućinu, sa prosječnim godišnjim temperaturama koje često prelaze 34°C (93°F).
- Rekordne temperature: Područje je zabilježilo neke od najviših temperatura ikada zabilježenih na Zemlji. Na primjer, u obližnjem području Dallol, temperature mogu da se popnu iznad 50°C (122°F) tokom najvrelijih mjeseci.
- Klima: Eritrejska klima, posebno u nizinskim regionima poput Danakil depresije, karakteriše se intenzivnom vrućinom i sušnim uvjetima, što doprinosi njenoj reputaciji kao jednog od najvrelijih mjesta na Zemlji.
Činjenica 9: U Eritreji su pronađeni ljudski ostaci stari oko milion godina
U Eritreji su značajna arheološka otkrića otkrila ljudske ostatke koji datiraju oko milion godina unazad. Ovi drevni fosili su otkriveni u Danakil depresiji, regionu poznatom po svojim jedinstvenim geološkim karakteristikama i ekstremnim uvjetima. Ostaci pružaju ključne uvide u ranu ljudsku evoluciju i migraciju, ističući značaj Eritreje u razumijevanju porijekla naše vrste. Očuvanje ovih fosila u tako surovoj sredini pruža rijedak uvid u ranu ljudsku istoriju.

Činjenica 10: Žene se bore uz muškarce u Eritreji već dugo vremena
U Eritreji, tradicija žena koje učestvuju u ratovanju datira iz drevnih vremena. Istorijski zapisi sugeriraju da su već u 7. vijeku prije nove ere žene bile aktivno uključene u bitke i vojno vođstvo u regionu.
Tokom kasnog 19. i ranog 20. vijeka, eritrejske žene su nastavile ovo nasleđe otpora. Na primjer, početkom 20. vijeka, žene su se borile protiv italijanskih kolonijalnih snaga tokom Italijansko-etiopskog rata. Značajno, poznata eritrejska vođa, Saba Hadush, vodila je bataljon žena vojnika u borbi protiv italijanske kolonizacije.
U skorijoj prošlosti, tokom Eritrejskog rata za nezavisnost (1961-1991), približno 30% boraca u Eritrejskom narodnom oslobodilačkom frontu (EPLF) su bile žene. Ove žene su preuzimale različite uloge, uključujući borbene pozicije, medicinsku podršku i logističke dužnosti. Žene poput Amanuel Asrat i Hafiz Mohammed postale su poznate po svom vođstvu i hrabrosti tokom ovog sukoba.

Published September 01, 2024 • 11m to read